Klub za mlade: Dostojanstvo ne može da čeka

Mlade sa intelektualnim teškoćama i višestrukim smetnjama nakon završetka škole ne čekaju fakulteti, prakse, prvi radni dan, izlasci u noćne klubove, odlasci na sportske događaje, putovanja po svetu, zasnivanje porodice… Čeka ih tišina. Zidovi porodičnih kuća i stanova najčešće postaju granice sveta koji im je svakodnevno dostupan. Nekima od njih godine prolaze na listama čekanja za uslugu dnevnog boravka. Drugima samo godine prolaze. 

Ali, dostojanstvo ne sme da čeka! Iz te tišine, iz tog nevidljivog prostora između želje i realnosti, nastao je Klub za mlade osobe sa intelektualnim teškoćama i invaliditetom koji vodi udruženje Evo ruka. 

„Klub za mlade je naš odgovor na dugogodišnji problem sa kojim se suočavaju porodice nakon što deca sa smetnjama u razvoju i invaliditetom završe školu“, započinje razgovor Ana Knežević, predsednica udruženja Evo ruka i majka dvadesetjednogodišnjegg Andrije, momka sa višestrukim smetnjama.

„Period adolescencije, kada dete ujedno izlazi iz sistema obrazovanja, je za roditelje jednako težak kao i onaj trenutak kada su se prvi put suočili sa dijagnozom. Život vas ponovo ošamari i podseti da sistem koji nema sve šrafove, čak i osnovne delove, nikako ne može da funkcioniše. Do tog momenta vas škola drži u nekom prividu normalnosti. Kad se ta vrata zatvore, vi ostajete sami, a dete koje je steklo neke rutine, naviklo na drugare i svakodnevne aktivnosti, odjednom nema gde. Sve to negativno utiče na zdravlje deteta, ali i na život roditelja i cele porodice.“

Ana govori iz iskustva stotine roditelja u Srbiji koji znaju da iza fraze „inkluzivno društvo“ uglavnom stoji samo ideja, zapisana i na nekom papiru, a ne stvarni život u kojem je dostojanstvo pravo, a ne privilegija. Kada je o uslugama namenjenim deci sa smetnjama u razvoju i mladima sa intelektualnim teškoćama i invaliditetom reč, i taj „papir“ je izostao. Akti koji uređuju ovu oblast međusobno su neusaglašeni, ali i restriktivni za najranjivije.

„I usluge socijalne zaštite koje postoje u pojedinim opštinama, našoj deci nisu dostupne, čak i kada bi roditelji želeli i mogli da ih plate. Zato smo se pre dve godine okupili oko ideje da stvorimo mesto u zajednici gde će naša deca biti dobrodošla i gde će se dalje razvijati i rasti“, objašnjava Ana.

Klub za mlade je inovativna usluga podrške u zajednici osmišljena u skladu sa potrebama mladih koji završavaju srednju školu ili su već izašli iz sistema obrazovanja. Udruženje je ovim mladim ljudima želelo da ponudi mesto gde će im dan ponovo imati smisao i gde će lakše i lepše prevazići sve izazove koje nosi period adolescencije i prelazak u odraslo doba.

„Odmah smo u priču uključili i stručnjake i od Radnog centra Evo ruka kreirali Klub za mlade. Škola za decu oštećenog vida „Veljko Ramadanović“ u Zemunu nam je ustupila svoje prostorije za aktivnosti koje organizujemo na čemu smo im veoma zahvalni“, dodaje predsednica Udruženja Evo ruka. 

Međutim, kada uđete u Klub, nemate utisak da ste u prostorijama škole. Svaki kutak odiše toplinom, na zidovima su izloženi crteži dece, na stolovima stoje flomasteri, papir. Iz kuhinje mirišu sveže kiflice.  Sedamnaestoro mladih, uzrasta između 18 i 30 godina, se tu svakodnevno druži, uči da komunicira, koristi javni prevoz, obavlja kupovinu, priprema i servira hranu… Sve izgleda jednostavno, ali iza svake aktivnosti stoji precizan plan koji pravi tim specijalnih pedagoga, defektologa i volontera.

Prema rečima defektologa, deca sa intelektualnim teškoćama i invaliditetom iz škola izlaze prilično neostručena, čak i bez osnovnih znanja i veština potrebnih za svakodnevo funkcionisanje. Zato im je važno ponuditi programe koji razvijaju adaptivne i praktične životne veštine kojima cilj nije nužno samo učenje snalaženja u određenim situacijama ili savlađivanje neke veštine, nego i razvijanje kapaciteta za samostalno odlučivanje, kao i vraćanje samopouzdanja i samopoštovanja. 

Radne terapije, edukativne i kreativne radionice, vežbe koje razvijaju samostalnost, fizička aktivnost i razonoda su jednako važni, kažu defektolozi, ali je najvažnije što mladi u Klubu za mlade imaju mogućnost i da biraju čime žele da se bave tog dana. Donošenje odluka važan je deo procesa osamostaljivanja i razvijanja sposobnosti da u što većem obimu brinu o sebi i drugima. Tek tada može da se razmišlja o mogućnostima za zapošljavanje, ali u skladu sa individualnim mogućnostima.

Klub za mlade nije značajan samo za decu, nego i za roditelje. Ova usluga je itekako namenjena i negujućim porodicama u periodu tranzicije deteta iz adolescentskog u odraslo doba. 

„Nudimo im sigurnost, obezbeđujemo kontinuum podrške nakon završetka školovanja deteta i gubitka prava na ličnog pratioca. Mnogi roditelji su godinama potpuno posvećeni deci, isključeni su sa tržišta rada, isključeni su iz normalnog života. Veliki broj majki godinama ne ode na običnu kafu sa prijateljicom, a kamoli na kratak godišnji odmor koji je potreban svakom čoveku“, naglašava Ana.

Rešenja postoje, ako postoji volja, dokazuje svakodnevno Udruženje Evo ruka. Klub za mlade je postao primer dobre prakse koji može biti primenjen i u drugim zajednicama širom Srbije.

„Kreiramo mrežu i spremni smo da svoje iskustvo i znanje podelimo sa drugim organizacijama i lokalnim samoupravama koje žele da u njihovoj sredini svaki čovek ima dostojanstven život “, dodaje predsednica udruženja.

Svi program Evo ruka zasnovani su na realnim potrebama osoba sa intelektualnim teškoćama i invaliditetom, kao i potrebama njihovih porodica. Udruženje redovno sprovodi istraživanja potreba ove ranjive grupe, ali i analizu zakonodavnog okvira i akata lokalnih samouprava. Ali poenta svega je da…

„…deca ovde ne dolaze da bi ih neko čuvao“, naglašava Ana. „Oni dolaze da bi živeli. Da bi se družili, naučili nove veštine, ali i da bi bili vidljivi. To je jedini način da budu deo zajednice“.

Klub za mlade u Zemunu se realizuje zahvaljujući podršci Banka Intesa Fondacije, participacije roditelja i donacija građana i građanki.