Istraživanje je sprovedeno od februara do aprila 2025. godine na ukupnom uzorku od 255 ispitanika, od čega je 227 ispitanika učestvovalo kroz on line upitnik, a 28 ispitanika kroz fokus grupe. Cilj ispitivanja potreba i položaja roditelja dece sa razvojnim teškoćama i invaliditetom jeste eventualno unapređenje normativnog okvira i praktičnih rešenja radi pravednijih uslova za pristup tržištu rada, zasnivanje zaposlenja i održavanje radnog odnosa.
Podaci su prikupljani analizom propisa i planskih dokumenata koji regulišu pitanja zapošljavanja, roditeljstva i osoba sa invaliditetom; kroz pet fokus grupa sa relevantnim zainteresovanim stranama; kroz upitnik o potrebama i iskustvima roditelja dece sa razvojnim teškoćama.
Na osnovu odgovora ispitanika u subuzorku zaposlenih roditelja, može se zaključiti da je najveći broj ispitanika zaposlen na određeno vreme što čini njihov radni status nesigurnim i izloženi su povećanoj psihološkoj ceni usklađivanja rada i roditeljstva usled nesigurnosti radne pozicije. Zaposleni roditelji na osnovu svog iskustva smatraju da poslodavci generalno nisu dovoljno senzibilisani za potrebe zaposlenih roditelja dece sa teškoćama u razvoju, u smislu usklađivanja rada i roditeljstva.
Od ukupnog subuzorka nezaposlenih roditelja 70,8% roditelja navodi da je bilo zaposleno pre rođenja deteta sa razvojnim teškoćama, dok 29,2% roditelja navodi da nije bilo zaposleno ni pre rođenja deteta.
Značajan, a možemo reći i poražavajući podatak sa aspekta osećaja lične vrednosti i perspektive ispitanika je da čak 87,6% ispitanika iz grupe nezaposlenih roditelja ne očekuje da će se zaposliti u budućnosti, što je verovatno u visokoj korelaciji sa brojem ispitanika koji bi kao zanimanje prihvatili status roditelja negovatelja – čak 74% ispitanika.
Komparirajući dve grupe ispitanika (zaposlene i nezaposlene roditelje), uočava se značajan podatak da je u grupi nezaposlenih roditelja čak 70,8% ovih roditelja bilo, pre roditeljstva, zaposleno i bilo je prinuđeno da napusti karijeru zbog roditeljstva deteta sa teškoćama. S druge strane, 71% zaposlenih roditelja je već bilo zaposleno kada se rodilo dete sa razvojnim teškoćama, dok se nakon rođenja deteta na zapošljavanje odlučilo tek 29% ispitanika.
Rezultati nedvosmisleno ukazuju da na mogućnost zasnivanja radnog odnosa i održavanje zaposlenja negativno utiče rođenje deteta sa teškoćama u razvoju u porodici, i da osim psihološke teškoće predstavlja i objektivnu teškoću za radnu aktivaciju roditelja.
Istraživanje je realizovano u okviru projekta „Moje mesto na tržištu rada“ koji sprovodi Udruženje „Evo ruka“, a koji je podržala „Trag fondacija”. Istraživanje i izneti zaključci ni na koji način ne odražavaju stavove Trag fondacije kao donatora projekta.
Istraživanje možete preuzeti OVDE: